Po meni najrasprostranjenije jelo na svijetu je pizza, ima je na svakom uglu mada je okrugla ko sunce. Hrvatska mašta je u pogledu pizze otišla najdalje, mislim da što je zemlja siromašnija to je pizza maštovitija J.
U nekim starim pizzerijama, tjesto se radi na kvascu koji se ne gasi već stoljećima. I to tako da se svaki dan uzme malo tjestenine ud prošlog dana i zamjesi se u novo tjesto pa se tjestenina kvasi i gljivice se samo razmnožavaju a imaju uvijek istu strukturu, miris i okus.
Naša domača pizza, mora bit debela barem ko prst i po njoj svega što se nađe, od kukuruza, špeka, luka, kobasica, riba rakova, pa čak i bifteka .
E a kad me neko pita koliko kvasca ti staviš a koji paradajz koristiš a koja ti je temperatura bla bla bla… najbolje je koristiti brašno , pola pola, mislim glatko i oštro, i onda na kilu brašna 1/8 svježeg kvasca, prstohvat soli, malo maslinovog ulja, žličica šečera i mlake vode. Kvasac rastopite sa malo šečera i tople vode u šalici, ostavite par minuta na toplom i sve pomiješajte sa ostatkom brašna . nemojte nikada zaboraviti šečer, jer kvasac ne djeluje bez šečera.
